BOŠNJAČKI EGOIZAM I EGOCENTRICI

BOŠNJAČKI EGOIZAM I EGOCENTRICI - PLAĆAMO LI DANAK

Čemu mišljenje da je biti ponizan jednako biti ponižen? Poniznost je vrlina i odlika velikih ljudi, tome se treba težiti... Oholost i egoizam su odraz slabića, zar je dostojno sebe slabićem učiniti... Od svakoga se ponešto može naučiti. Uvažavanje drugog ne znači srozavanje sebe. To što smo različiti ne govori da nam cilj nije isti. Različitost je bogatstvo. Čak i ako se različitost ne poklapa sa našim viđenjem i poimanjem stvari ne znači da trebamo biti, oholi, nepravedni, "Ne dopustimo da naša međusobna razilaženja i različita mišljenja o pojedinim pitanjima uzrokuju da budemo nepravedni jedni prema drugima".

Egoizam i njegova djeca egocentrici su uzeli za taoca znanje, koje koriste "kao živi zid" u borbi za vlast nad zdravim umom.

Zalijepljeni vlastitom vrijednošću i kvalitetom rijetko ili skoro nikako ne prepoznajemo vrijednost, sposobnost i bitnost drugog, napadamo jedni druge, prvi bacamo kamen nesvjesni vlastitih grijeha i slabosti. Znanje koje imamo koristi se kao oružje u obračunu jednih sa drugima, kao dokaz moći i prevlasti. Danima vođeni sebičnošću i uskogrudnošću potičemo i vodimo rasprave oko nebitnih stvari za ovo društvo i ovaj narod. Priskrbljujemo si pravo da koristeći položaje i ustanove koje su nam date u amanet vodimo međusobne "ratove", i zbunjujemo narod koji ruku na srce pola i ne razumije , jer se više i ne priča jezikom naroda, nego da bi pokazali i dokazali onom drugom "kako sam ja naj" govori se jezikom filozofa, tako da u većini slučajeva razumijemo samo sami sebe ili nas razumije još par sličnih.

Vjerujem da na ovom dunjaluku ništa nije naše, tijelo, duša,znanje, talent, imetak i sve ostalo nam je dato samo na posudbu. Sa posuđenim stvarima se postupa sa posebnom pažnjom i obzirom, jer se posuđeno treba vratiti Vlasniku u stanju kakvom nam je dato. Na žalost, sa posuđenim znanjem se više ne postupa tako, dobro se ohrda za stjecanje što boljeg položaja na dunjaluku (koji koristi samo onome koji misli da je "vlasnik znanja"), znanje se sve manje koristi u svrhu dobrobiti čovječanstva i upute na pravi put. Dokazati kako je neko drugi na krivom putu bitnije je nego sebe održati na putu Istine, treba potrošiti vrijeme (a vrijeme je blagodat Allaha dž.š., vremenom se Svevišnji kune), da se vidi i najmanji nedostatak kod brata muslimana, koji eto nije po našim mjerilima, a din dušmani nam oko kuće kolo igraju. Došlo je vrijeme gdje imamo puno alima a vrlo malo znanja odnosno možda i puno znanja a malo koristi od istog. Znanje je imetak i za njega kao i svaki drugi imetak ćemo polagati račun u šta smo i kako da trošili, za kakve smo ga ciljeve upotrebljavali. Znanje je dar, a ne sredstvo za manipulaciju, ili sjeme za sijanje smutnje. Onaj ko posije smutnju nered će požnjeti, a teško se onom ko na zemlji nered pravi... Na zemlji smo kao namjesnici postavljeni, da na istoj red uspostavimo, svaki insan svojim rađanjem dobija i svoju ulogu. Čemu onda potreba za egoizmom, čemu egocentrici, kad niko od nas ničiju ulogu ne može obaviti. Zašto potreba da ponižavanjem drugog uzdižemo sebe? A uzdignuti smo samim time da smo stvoreni u ljudskom susretu... Čemu mišljenje da je biti ponizan jednako biti ponižen? Poniznost je vrlina i odlika velikih ljudi, tome se treba težiti... Oholost i egoizam su odraz slabića, zar je dostojno sebe slabićem učiniti... Od svakoga se ponešto može naučiti. Uvažavanje drugog ne znači srozavanje sebe. To što smo različiti ne govori da nam cilj nije isti. Različitost je bogatstvo. Čak i ako se različitost ne poklapa sa našim viđenjem i poimanjem stvari ne znači da trebamo biti, oholi, nepravedni, "Ne dopustimo da naša međusobna razilaženja i različita mišljenja o pojedinim pitanjima uzrokuju da budemo nepravedni jedni prema drugima".

A kao poruku i ideju vodilju između mnogih koje nam je ostavio Poslanik s.a.v.s. navodim slijedeći hadis:

"Neka mi niko od mojih ashaba ne prenese nešto u pogledu drugog, jer ja želim da svakog od vas sretnem sa čistim srcem." (Ebu Davud, Tirmizi)