ZIJARET KARIĆIMA I ŠEJH HAJDAR DEDI
Bosna i Hercegovina se može pohvaliti po mnogim svojim specifičnostima što je znatno razlikuje od okolnih država, posebno po svojoj religijskog kulturi i baštini.
Jako malo ljudi poznaje da su Bošnjaci prihvatajući Islam koji su donijeli Turci Osmanlije unijeli u svoju religiju dosta elemenata svojih ranijih, kulturnih, tradicijskih, pa i religijskih obreda prije svega bogumilstva.
Noseći traumu-hipoteku svog preobračenja iz bogumilstva Bošnjaci-muslimani su se posvađali sa svojom historijom prvo su se naučili da brzo zaboravljaju ko su bili iz razloga iskrenog prelaska na Islam.
Takva trauma nas je koštala i ko zna koliko puta će još koštati, u pamet su nam usadili da se naše bogumilske historije ne treba sjećati.
Razlozi su vjerovatno to što smo Osmanlijama bili toliko zahvalni na Islamu koji nam je prenesen da smo se pogubili u dodvoravanju. Kako ulema tako i svjetovna elita pa smo htjeli da ostavimo i napustimo sve što je imalo i dah bogumilstva i tako pratimo vlast za vlast taman do dana današnjeg nosimo traumu toga.
A vala jesmo pravi dobri Bošnjani u prevodu naivni Bošnjaci.
Rijetke poput Hajdar-dede nije smetalo oštro kritikovanje zvanične uleme u naumu da stope tradiciju, kulturu, čak i pojedine vjerske sadržaje, te im da islamski karakter.
Istina je da današnji način obilježavanja i okupljanja podržava i zvanična ulema u IZ BiH.
Za takvo što treba da se zahvalimo velikanima poput Hajdar-dede, Ajvaz-dede, Šemsi-dede, Ajni-dede,Tehlil-dede, koji su svojom domišljatošću,mudrošću,te uzornim ponašanjem očistili od kultnih i paganskih vjerovanja, a u isto vrijeme čuvaju tradiciju i kulturu okupljanja i druženja.
Ime Hajdar-dede Karića sačuvala je narodna predaja i o njemu nemamo pisanih podataka. Neke predaje govore o njemu kao o Bošnjaku sa ovog kraja, dok druge govore o njemu kao učenjaku koji je došao sa vojskom sultan Fatiha.
Začajno je da navedemo barem ove dvije:
1.Predaja - po kojoj je sultan Fatih po osvajanju Bosne doveo 40 učenjaka da Bošnjake upute u islam. Jedan od tih 40 bio je i Hajdar-dedo, koji se nastani u mjesto koje po njemu dobi ime, Karići. Dok je gradio džamiju, jedna greda bila mu je kraća. Hajdar-dedo uputi dovu Allahu dž.š. i sa Božijom pomoći nategnu gredu na potrebnu dužinu.
2.Predaja - po kojoj je sultan Fatih osvojio Bosnu, a pet hiljada Bošnjaka na čelu sa svojim djedom (poglavicom), a to je bio Hajdar-dedo, pred njim lično na Karićima primilo islam. Zatim je Hajdar-dedo usnio san kako na tom mjestu treba da sagradi džamiju. I za tu gradnju unajmi najbolje majstore koji su još bili kršćani. Majstori, želeći da napakoste Hajdar-dedi zbog primanja islama, u jednu gredu tajno urežu krst. Hajdar-dedo, budući da je bio evlija i bogougodnik, naredi da skrate gredu, a on svojim rukama uze i Božjim emrom nategnu gredu na potrebnu duljinu i tako pokaza otvoreni keramet (čudo).
Dova na Karićima svojim sadržajem privlači veliki broj posjetilaca i ista je uvrštena u zvanični kalendar IZ BiH, održava se tradicionalna dova u zadnjoj nedjelji mjeseca jula.
Brojni su razlozi velike posječenosti Karičkog dovišta, a nabrojat ćemo neke od njih:
-Ambijent,vrijeme,mjesto te duhovnost koja struji na Karićima ne ostavlja njenog posjetioca ravnodušnog tako da oni koji jedanput posjete Kariće,iznova se vračaju do kraja života.
-Postoje generacije Bošnjaka koji pohode ovu manifestaciju i po 50 godina i još vam kažu:" Mene je moj dedo dovodio tu, sad ja dovodim svoga unuka i tako će da traje do kijameta."
-To što ona traje tri dana, od džume-namaza u petak do podne-namaza u nedjelju.
-Dervišima u BiH Karići predstavljaju največe okupljalište vjerovatno iz razloga što je i sam Hajdar-dedo bio starješina derviškog reda te osnivač i graditelj džamije.
-Na ovu dovu dolaze samo muškarci.
Gradnja džamije vezuje se za početak XVIII stoljeća.
Drevna džamija na Karićima dugo vremena nakon svoje izgradnje bila je centralna džamija na podrućju džemata Blaža. U haremu džamije nalazi se nekoliko nišana (nadgrobnih spomenika).
Džamija se u prvobitnom obliku, sa nekim manjim izmjenama održala sve do proteklog rata kada je u septembru 1993. godine spaljena do temelja.
Godine 2001. zahvaljujući brojnim donatorima, IZ Vareš, arhitekti Džomba Enveru, majstoru Hrustemu, dervišima, džematlijama IZ Vareš, i druga džamija je obnovljena autentično u njenom prvobitnom izgledu.
