Bošnjaci "pametnom je i išaret dosta": BOŠNJAČKI EGOIZAM I EGOCENTRICI

Bošnjaci "pametnom je i išaret dosta": BOŠNJAČKI EGOIZAM I EGOCENTRICI: BOŠNJAČKI EGOIZAM I EGOCENTRICI - PLAĆAMO LI DANAK Čemu mišljenje da je biti ponizan jednako biti ponižen? Poniznost je vrlina i odlika...

Bošnjaci "pametnom je i išaret dosta": KONJEVIĆ POLJE, TIČE LI NAS SE ILI NE ?!!

Bošnjaci "pametnom je i išaret dosta": KONJEVIĆ POLJE, TIČE LI NAS SE ILI NE ?!!: Slobodan čovjek se ne postaje, čovjek se rađa kao slobodno biće koje je nosilac duše i svijesti. Sloboda nije samo pojam,sloboda je način ž...

KONJEVIĆ POLJE, TIČE LI NAS SE ILI NE ?!!

Slobodan čovjek se ne postaje, čovjek se rađa kao slobodno biće koje je nosilac duše i svijesti. Sloboda nije samo pojam,sloboda je način života, sloboda je pravo i potreba. Živimo u vremenu u kojem se svi "kunu" u ljudska prava i slobode, a sve nekako ostaje više na riječima i papiru nego se primjenjuje u životu. Živimo u zemlji na čijem je tlu nastao ako ne prvi pisani dokument o ljudskim pravima i slobodama onda je jedan od najstarijih, Ahdnama sultana Fatiha. Također živimo u zemlji u kojoj se od pamtivijeka do danas krše i ne poštuju ljuska prava i slobode...Paradoks... Danas u zemlji Bosni,  svjedočimo najgorem stadiju ugnjetavanja čovjeka, kršeći osnovna prava koja mu garatuju dostojan život. U 21. vijeku Bošnjaci povratnici u dijelu BiH koji se zove Republika Srpska,  ustvari nije ništa drugo nego li tvorevina nastala  genocidom, nemaju osnovna ljudska prava i slobode,kao što je praćenje nastave na  Bosanskom jeziku, pravo na nacionalnu grupu predmeta,pravo na rad, jednostavno pravo na život....

Obrazovanje spada u elementarno pravo čovjeka. Obrazovanje je temelj za normalan način života. Način na koji stječemo obrazovanje je jako bitan segment koji utiče na  mentalni razvoj ljudskog bića. Obrazovati se može na razne načine, ali osnovni i najbitniji način obrazovanja jeste institucionalno ili školsko obrazovanje. Jezik je prva karika u stvaranju i očuvanju vlastitog indentiteta. Ako je onemogućeno da se obrazuješ na jeziku koji je maternji, znači da ti je osporen identitet, a čovjek bez identiteta je ništa, a kad si ništa onda te nama... Neko želi da nas nema...

U članu 26. Opće konvencije o ljudskim pravima navodi se kako "svaki pojedinac ima pravo na obrazovanje".

 Dvije su hefte od početka nove školske godine, a bošnjačka djeca iz Konjević Polja još uvijek nisu sjela u školske klupe, niti je za njih školsko zvono označilo početak nastave. Ne vidim da je to baš plaho uzburkalo ili uzbudilo  javnost, izgleda to je problem samo povratnika Bošnjaka u Konjević Polje i tih stotinjak đaka nad kojima se krše sve konvencije o ljudskim pravima.  Pravo na obrazovanje i pravo na jezik, je ravno pravu na život, a njima je to pravo uzeto. Pred našim očima i očima javnosti na početku 21. vijeka krše se sve norme humanosti i prava na identitet. Svojom drskošću i bezobrazlukom koji je svojstven vlastima u genocidnoj tvorevini, primorali su roditelje da svojoj djeci uskrate odlazak na nastavu, da bi tim očajničkim činom skrenuli pažnju javnosti na obespravljen položaj  i uslove života koji su daleko ispod i najminimalnijih uslova koje zaslužuje ljudsko biće.  I svi šute, poneki kratki prilog u informativnim TV emisijama je valjda dovoljan da se opere savjest svih nas.Pitam se, smijemo li tako? Da li je ljudski šutiti o ovome? Da li Bošnjaci u Konjević Polju rješavaju samo svoj problem, ili je to problem svakog od nas? Da li je šutnja i inferiornost dozvoljena nama Bošnjacima u ovom vaktu i zemanu? Imamo li pravo na ne brigu i sebičnost ? Možemo li se mi u Federaciji osjećati slobodno i normalno, dok  se Bošnjacima u Konjević Polju i diljem teritorije koja je pod srpskom vlašću krše ljudska  prava?    Jesmo li kao narod sazreli da osjetimo da nema pojedinačne ugroženosti, da je ugrožavanjem Bošnjaka u Konjević  Polju ugrožen čitav Bošnjački korpus? ....

Pitam se, gdje su sad oni koji se bore za prava djeteta? Zašto se ne oglase oni koji su tako glasno branili prava djece koja se koriste u spotovima u kampanji za Popis stanovništva? Imaju li se to dvostruki aršini, zar  sva djeca nisu ista?  Živimo li u vremenu gdje vlada ona narodna "kadija te tuži, kadija ti sudi" ? Izgleda da živimo...  

Ne smijemo i nemamo pravo dopustiti da Bošnjaci Konjević polja ostanu sami u ovoj borbi za elementarna prava čovjeka. Pravo na jezik dokaz je identiteta kao i JMBG. 

Pravda u Bosni je postala nedostižna, ali izgubljeno je samo ono od čega odustanemo. Hrabrost nije odreci se nedostižnih stvari, hrabrost je boriti se za njih...

Bošnjaci Konjević polja svoju hrabrost dokazuju svojim djelom, na nama ostalima je da izaberemo između hrabrosti i kukavičluka... A kako kukavičluk nije svojstven nama Bošnjacima, naš izbor će biti hrabar.

Ne dozvolimo da nas se ne tiče, pokažimo da smo zreli, da nemamo problem identiteta. Da znamo da ko smo, šta smo, i kome pripadamo. 

Svima pošaljimo jasnu poruku da smo Bošnjaci koji Bosanskim jezikom svjedoče pripadnost Islamu... 

Budimo kao pčele koje žive i djeluju kao zajednica, i proizvod njihovog djelovanja je med. Ne budimo kao muhe koje djeluju same i završe na đubrištu...

BOŠNJAČKI EGOIZAM I EGOCENTRICI

BOŠNJAČKI EGOIZAM I EGOCENTRICI - PLAĆAMO LI DANAK

Čemu mišljenje da je biti ponizan jednako biti ponižen? Poniznost je vrlina i odlika velikih ljudi, tome se treba težiti... Oholost i egoizam su odraz slabića, zar je dostojno sebe slabićem učiniti... Od svakoga se ponešto može naučiti. Uvažavanje drugog ne znači srozavanje sebe. To što smo različiti ne govori da nam cilj nije isti. Različitost je bogatstvo. Čak i ako se različitost ne poklapa sa našim viđenjem i poimanjem stvari ne znači da trebamo biti, oholi, nepravedni, "Ne dopustimo da naša međusobna razilaženja i različita mišljenja o pojedinim pitanjima uzrokuju da budemo nepravedni jedni prema drugima".

Egoizam i njegova djeca egocentrici su uzeli za taoca znanje, koje koriste "kao živi zid" u borbi za vlast nad zdravim umom.

Zalijepljeni vlastitom vrijednošću i kvalitetom rijetko ili skoro nikako ne prepoznajemo vrijednost, sposobnost i bitnost drugog, napadamo jedni druge, prvi bacamo kamen nesvjesni vlastitih grijeha i slabosti. Znanje koje imamo koristi se kao oružje u obračunu jednih sa drugima, kao dokaz moći i prevlasti. Danima vođeni sebičnošću i uskogrudnošću potičemo i vodimo rasprave oko nebitnih stvari za ovo društvo i ovaj narod. Priskrbljujemo si pravo da koristeći položaje i ustanove koje su nam date u amanet vodimo međusobne "ratove", i zbunjujemo narod koji ruku na srce pola i ne razumije , jer se više i ne priča jezikom naroda, nego da bi pokazali i dokazali onom drugom "kako sam ja naj" govori se jezikom filozofa, tako da u većini slučajeva razumijemo samo sami sebe ili nas razumije još par sličnih.

Vjerujem da na ovom dunjaluku ništa nije naše, tijelo, duša,znanje, talent, imetak i sve ostalo nam je dato samo na posudbu. Sa posuđenim stvarima se postupa sa posebnom pažnjom i obzirom, jer se posuđeno treba vratiti Vlasniku u stanju kakvom nam je dato. Na žalost, sa posuđenim znanjem se više ne postupa tako, dobro se ohrda za stjecanje što boljeg položaja na dunjaluku (koji koristi samo onome koji misli da je "vlasnik znanja"), znanje se sve manje koristi u svrhu dobrobiti čovječanstva i upute na pravi put. Dokazati kako je neko drugi na krivom putu bitnije je nego sebe održati na putu Istine, treba potrošiti vrijeme (a vrijeme je blagodat Allaha dž.š., vremenom se Svevišnji kune), da se vidi i najmanji nedostatak kod brata muslimana, koji eto nije po našim mjerilima, a din dušmani nam oko kuće kolo igraju. Došlo je vrijeme gdje imamo puno alima a vrlo malo znanja odnosno možda i puno znanja a malo koristi od istog. Znanje je imetak i za njega kao i svaki drugi imetak ćemo polagati račun u šta smo i kako da trošili, za kakve smo ga ciljeve upotrebljavali. Znanje je dar, a ne sredstvo za manipulaciju, ili sjeme za sijanje smutnje. Onaj ko posije smutnju nered će požnjeti, a teško se onom ko na zemlji nered pravi... Na zemlji smo kao namjesnici postavljeni, da na istoj red uspostavimo, svaki insan svojim rađanjem dobija i svoju ulogu. Čemu onda potreba za egoizmom, čemu egocentrici, kad niko od nas ničiju ulogu ne može obaviti. Zašto potreba da ponižavanjem drugog uzdižemo sebe? A uzdignuti smo samim time da smo stvoreni u ljudskom susretu... Čemu mišljenje da je biti ponizan jednako biti ponižen? Poniznost je vrlina i odlika velikih ljudi, tome se treba težiti... Oholost i egoizam su odraz slabića, zar je dostojno sebe slabićem učiniti... Od svakoga se ponešto može naučiti. Uvažavanje drugog ne znači srozavanje sebe. To što smo različiti ne govori da nam cilj nije isti. Različitost je bogatstvo. Čak i ako se različitost ne poklapa sa našim viđenjem i poimanjem stvari ne znači da trebamo biti, oholi, nepravedni, "Ne dopustimo da naša međusobna razilaženja i različita mišljenja o pojedinim pitanjima uzrokuju da budemo nepravedni jedni prema drugima".

A kao poruku i ideju vodilju između mnogih koje nam je ostavio Poslanik s.a.v.s. navodim slijedeći hadis:

"Neka mi niko od mojih ashaba ne prenese nešto u pogledu drugog, jer ja želim da svakog od vas sretnem sa čistim srcem." (Ebu Davud, Tirmizi)